Penaestogodišnji Milan Ljubisavljević, koga je na smrt pretukla grupa mladića u bašti noćnog kluba "Monca" u noći između petka i subote, sahranjen je juče u 14.30 na Novom groblju u Boru u prisustvu više hiljada građana.

Živoslav Ljubisavljević, otac nastradalog Milana (15), rekao je u kapeli pred početak opela da se neće smiriti sve dok policija ne uhapsi sve one koji su brutalno prebili njegovog sina do smrti i dok se tačno ne ustanovi šta se zapravo desilo te kobne večeri. Ljubisav je novinarima rekao da on ne veruje u priču policijskih službenika koji tvrde da od trščane ograde ispred noćnog kluba nisu uspeli da vide grupu mladića koja se tukla ispred noćnog bara "Monca".
Na poslednjem ispraćaju svoga sina, Živoslav je smogao snage da pročita kratak oproštajni govor u kome je rekao: "Ponosan sam, sine, na tebe. Bio si uzorno i čestito dete, uzoran sportista, đak i drug..."
Tuga je juče okovala Bor. Porodica, rođaci, prijatelji, školski drugovi i drugarice, nastavnici došli su da isprate do večne kuće Milana, koji je zverski pretučen na smrt od svojih nešto starijih sugrađana.
Kako "Blic" nezvanično saznaje iz izvora bliskih istrazi, rezultati obdukcije pokazali su da se učenik osmog razreda OŠ "3. oktobar" ugušio od velike količine krvi, prouzrokovane povredama koje je zadobio u masovnoj tuči.
Pripadnici Policijske uprave u Boru i dalje intenzivno rade na rasvetljavanju ove tragedije, a za sada privedena su rođena braća T. M. (19) i B. M. (16) i uz krivičnu prijavu predati su istražnom sudiji. Njima se stavlja na teret krivično delo "nanošenje teških telesnih povreda sa smrtnom posledicom".
- U klubu se ništa neobično nije dešavalo. Dva radnika obezbeđenja bila su na gornjem spratu, jedan na srednjem kod ulaza u klub, i još jedan od radnika na donjem spratu. Sigurno je da bi neko od nas primetio da je bilo svađe između mladića unutar kluba - kaže Dejan Novaković, jedan od radnika obezbeđenja koji je nekoliko minuta pokušavao veštačkim disanjem pomogne nesrećnom dečaku.
Klub je bio prepun što je uobičajeno vikendom.
- Slučajno sam pogledao kroz prozor i video grupu koja je stajala oko mladića koji je nepomično ležao na zemlji. Na pitanje šta se desilo, niko mi nije odgovorio. Uočio sam da povređeni nema puls i da ne daje znake života. Viknuo sam da neko pozove Hitnu pomoć. Instinktivno sam u tom momentu krenuo sa pokušajima da ga veštačkim disanjem i masažom srca osvestim. Sećam se da je neko u tom trenutku prokomentarisao: "Ovaj je gotov". Na momente je dečak duboko uzdahnuo i ja sam se ponadao da sam uspeo da ga osvestim. Ali odmah nakon toga je ponovo prestao da daje bilo kakve znake života. Imao je malu posekotinu na čelu i krv na usnama - govori uzbuđeno Novaković, prisećajući se tragičnog događaja.
U isto vreme na mesto nesreće stigli su i Hitna pomoć i policija. Radnici Hitne službe Zdravstvenog centra Bor pokušali su na licu mesta da reanimiraju nesrećnog dečaka. Uočivši da on ne daje znake života, hitno su ga transportovali do borske Opšte bolnice.
Po rečima Gorana Joksimovića, načelnika hirurgije i zamenika upravnika Opšte bolnice u Boru, nesrećni dečak je u vreme kada je dopremljen u bolnicu bio bez vitalnih znakova života.
- Milan je stigao u nesvesnom stanju, bez pritiska, pulsa, bez znakova disanja, sa raširenim zenicama. Dežurni lekari su se reanimacijom uz nekoliko pokušaja trudili da povređenog mladića povrate u život, ali se svaki pokušaj završio neuspešno. Jedino što su lekari u tom momentu mogli da učine jeste da u dva sata nakon ponoći konstatuju smrt nesrećnog Milana - rekao je Joksimović.
Po rečima Zorana Milijića, načelnika Odeljenja kriminalističke policije PU Bor, na mestu gde se dogodila tragedija postoji stalno dežurstvo policije, jer preko puta noćnog bara "Monca" nalazi se i drugi noćni bar "Harizma" gde gotova sva deca i omladina izlazi. On je rekao da se na tim mestima okupljaju na hiljade mladih i da policija nije u mogućnosti da sva dešavanja isprati, a pri tom je lokal ispred koga je nesrećni Milan nastradao ograđen trskom, što je bio razlog zašto policajci koji su bili u blizini nisu videli grupu mladića koji su tukli ispred noćnog bara "Monca".
Prijave protiv vlasnika lokala
Lokal ispred koga se desio tragičan slučaj poznat je u javnosti od pre par godina kada se u njemu desila pucnjava u kojoj je Dejan P., član specijalnih jedinica "Kobre" koji je bio i deo obezbeđenja predsednika Srbije Borisa Tadića, hicima iz pištolja teško ranio dvojicu pripadnika obezbeđenja tog kafića, zbog čega je jedan od njih ostao nepokretan. Nakon što je pucao u ove ljude, Dejan P. je pobegao sa lica mesta i hicem iz istog pištolja izvršio samoubistvo na livadi nedaleko od tog noćnog kluba. Pre nekoliko godina je i policija uhapsila jednu osobu koja je pokušala da u isti lokal unese i aktivira dinamit.
Kako smo saznali u Policijskoj upravi u Boru, postoje odranije prijave protiv vlasnika lokala gde se desio tragičan slučaj i konobara koji tu rade zbog služenja alkoholnog pića maloletnim licima.
- Zbog prijava za točenje alkohola maloletnim licima vlasnik lokala je ranije bio prekršajno kažnjen. Takođe, postoje prijave za remećenje javnog reda i mira osobama koje su se u ranijem periodu tukle ispred ovog lokala - rekla je portparol Policijske uprave Bor Tatjana Božilović.
(BLIC, Dejana Stojanović)
Komentari (11)
...
...
"Taj nocni klub je na losem glasu, jos od osnivanja. U Boru ga zovu “Kod Vukoja”, po imenu vlasnika. Pre nekoliko godina se jedan od zvanicnih telohranitelja Borisa Tadica (oficir drzavne bezbednosti) posvadjao sa clanom obezbedjenja Kluba, izvukao revolver i tesko ga ranio povredivsi mu kicmu, pred zbunjenim i uplasenim klincima. Izasao je napolje, a sledeceg jutra su ga pronasli mrtvog na 100-ak metara. Slucaj je kasnije zataskan, posto su napisali u istrazi da je izvrsio samoubistvo.
Kada pogine neki klinac na pocetku zivota, to je vec dovoljno da se svi prenerazimo. Medjutim, kada se u clanku napise da su ga bezdusno tukli 10-ak minuta, u prisustvu policajaca i clanova obezbedjenja, stice se, nazalost, onaj pravi utisak o Boru. Taj nocni klub je na ivici Novog gradskog centra, na pocetku ulice prema Zajecaru, najvise 200 metara od Doma zdravlja, a ne u nekoj divljini u slivu Amazona.
U Boru je javna tajna, da se u Klubu (i ispre kluba) diluju sve vrste droge, da su mnogi od njih pod dejstvom narkotika, a skoro svi i mortus pijani, pogotovo u ranim jutarnjim satima. Ocigledno je da su vlasnik Vukoje i zakupac pod zastitom raznih mocnika iz vremena Milosevica i Sainovica, koji su unistili Bor i RTB i od tih para pokrenuli lanac dilovanja droge. DOS zvanicno vlada 10-ak godina, nasi policajci za svo to vreme “nemaju pojma” o cemu se radi, a stotine mlade dece se svakodnevno drogiraju, hiljade povremeno, a jednom nedeljno neko od njih zavrsi na groblju ili u bolnici.
Uzgred, dobro se secam perioda pred Peti oktobar. Na jednom sastanku tadasnjeg borskog DOS-a svi smo se slozili da cemo, kada pobedimo na izborima, odmah zatvoriti sve kafice i klubove na losem glasu, a ograniciti radno vreme ostalima do 11 uvece. Naravno da od toga nije bilo nista, a jedino su mene hteli da zatvore zbog pisanja ovakvih komentara.
Boza Bogdanovic, Bor" (zavrseno citiranje)
P.S. Specijalci iz Interventne jedinice su radili svoj posao, kanalisanje prodaje droge. Niko im nije ni rekao da su duzni da sprece tucu i pogibiju nesrecnog osnovca, a oni rade iskljucivo po zadatku. Kada procitate i sledeci komentar, bice vam jasno o cemu se radi.
...
Slobodna Evropa [3.9.2007 8:17:47]
PEDESETDEVETI KOMENTAR: Najvazniji nelegalni biznisi u svetu su trgovina radioaktivnim otpadom, obogacenim uranom i plutonijumom, atomskim oruzjem, tehnoloskim semama najvaznijih sklopova raketa i aviona, komponentama novih lekova, vestackom i prirodnom drogom, privredna spijunaza. Sve najvaznije sluzbe bezbednosti se trude da sprece, pospese ili kanalisu pojedine vrste trgovine i spijunaze, u zavisnosti od toga sta im odgovara.
Najveca paznja u medijima je posvecena svercu droge. Citavi odseci Sluzbi bezbednosti u najvaznijim drzavama sveta (SAD, Kanada, Australija, Velika Britanija, Evropska Unija, Rusija, Kina itd.) rade na suzbijanju sverca droge i povremeno hapse velike dilere iz Juzne Amerike i Azije. Cinjenica je da je droga sve rasprostranjenija u svetu, a da se sve vise omladine drogira povremeno ili svakodnevno. Nazalost, zakljucak je da najvaznije Sluzbe bezbednosti u svetu ne rade svoj posao kako treba. Pre nekoliko godina, kada je moj sin usao u pubertet i automatski postao potencijalni uzivalac, malo duze sam razmisljao o tome i konacno shvatio da se borba protiv droge svih drzava sveta (ukljucujuci i Srbiju) vodi samo do odredjene granice.
Namerno se propusta veci deo droge iz vise razloga. Ma koliko morbidno zvucalo, droga veoma efikasno sluzi da se eliminisu propalice, potencijalni zlocinci, buduci sitni i veci sverceri, lopovi, kriminalci i mafijasi, nepismeni, nedovoljno skolovani, crnci, mesanci, Arapi, Latino-Amerikanci, najskolovaniji belci labilnog karaktera itd. Jednostavno receno, vrsi se prirodna selekcija na obojene i belce, nepodobne i podobne, neproduktivne i produktivne, lose i dobre momke i devojke. Prvi umiru u cvetu mladosti, bez ostavljenog poroda.
Drugi razlog su pare, milijarde dolara, u zavisnosti od velicine trzista i standarda. Najmanje trecina od tih para stigne i do Sluzbi bezbednosti. Stvaraju se „crni fondovi“ za nelegalne poslove u zemlji i inostranstvu, finansiranje partije na vlasti itd. Zato sam sinu nekoliko puta ovo opisao i rekao mu da ga ja iz Bora ne mogu spreciti da se drogira na studijama u Beogradu, ali da ne dozvoli da odglumi budalu i upropasti sebi zdravlje i buducnost, a drugima donese zaradu. Bor spada u najugrozenija podrucja u Srbiji kada je droga u pitanju. Najmanje 60-70% osnovaca i srednjkoskolaca su bar jednom probali neku vrstu droge, nekoliko stotina se svakodnevno drogiraju, a bar jednom nedeljno neko od njih zavrsi u bolnici ili mrtvacnici. Borska policija povremeno uhapsi nekog sitnog ulicnog dilera sa po nekoliko doza droge, a oni koji „valjaju“ kilograme su ocigledno zasticeni.
Namerno sam krenuo sa ovako sirokim uvodom, da dovedem stvari na svoje pravo mesto. Sluzbe bezbednosti u svetu se trude da svoje najnovije oruzje, tehnoloske pronalaske i patente, uran i plutonijum zastite, a da tudje nabave, sto jeftinije. Normalno da tu ne moze biti reci o direktnoj saradnji izmedju pojedinih Sluzbi. Kada je radioaktivni otpad u pitanju, ta trgovina se moze obaviti ISKLJUCIVO uz saglasnost Sluzbi bezbednosti zemlje isporucioca i zemlje primaoca. U zavisnosti od velicine ugovorene isporuke, saglasnost mora po neki put da da sam predsednik drzave. Zato za sverc radioaktivnog otpada vazi cuveni „Zakon Omerte“ (Zakon cutanja).
Boza Bogdanovic, Bor
...
Jednostavno je sve otišlo do đavola. Porodica, društvo, škola, policija, vlast....
Šta treba uraditi? Šta treba prpmeniti? Da li neko ima pravi odgovor?
Promeniti sve....
Na žalost to je sada nemoguće. I kao što Vojvoda reče, nema nama spasa.









